MONTIRANE OPTUŽNICE NOĆAS MORAJU PASTI: “Dok je ‘kajganića’ i ‘lagumdžija’ bit će sve više ‘drekovića’!”

Pred Sudom Bosne i Hercegovine danas je oslobođen Ramiz Dreković, bivši komandant Četvrtog korpusa Armije RBiH, koji se teretio za ratni zločin protiv civila. Tužio ga je prvo glavni tužitelj Tužilaštva BiH Milanko Kajganić, pa se pojavljuje Marijana Čović, da bi na kraju slučaj preuzeo tužilac Vladimir Simović, onaj isti koji vodi proces za slučaj ‘Čemerno’, a koji je javno u sudnici kazao da optužnicu za slučaj Čemerno podiže po nalogu Narodne skupštine RS-a (?!).

Raskošno montiranje i neznanje mogu dovesti samo do jednog ishoda – oslobađajuće presude za optužene, kojima pak, to može biti satisfakcija, ali nedovoljno ostvarene pravde, jer tužilac nastavlja raditi svoj posao, po nalogu politika, a njihovo vrijeme, stres, zdravlje i agonija iz sudnice ostaju vječno urezane u svaku poru bića!

Građani BiH skupo plaćaju tužilačke lakrdije, a da pri tome Visoko, sudsko i tužilačko vijeće nikada nije uradilo reviziju o učinkovitosti optužnica. Puki izvještaji i norme koje ostvaruju ne znači nužno i kvalitetan rad.

A, upravo tužilac Simović skoro svakodnevno prezentira Sudu BiH svoje neznanje, nekompetentnost, političku pristrasnost (radi po nalogu NSRS), a da VSTV šuti i ne reaguje!

Sada se ponovo aktuelizira priča o A haškoj listi. Gdje je nestala, kako je moguće da se mahom uzimaju slučajevi koji nisu niti na jednoj listi Haga poput slučaja Dobrovoljačka, slučaja Križančevo selo, Atifa Dudakovića, Drekovića, slučaja Konjic, Dragan Vikić…

Teško se ne zapitati zašto se dopušta da ti procesi traju do beskonačnosti, zašto Sud BiH, ukoliko prilikom suđenja stekne uvid u činjenično stanje, da nema ni minimum dokaza za osnovanu sumnju, a ne izvršenje djela ne prekine suđenje.

Jer, konkretno i laicima je bilo jasno, a na osnovu prezentiranih dokaza da je Kalinovik jeste bio cilj, ali na papiru je vidljivo da pored toga stoji da se na tom rejonu nalazi komanda rezervnog sastava Vojske RS – DAKLE LEGITIMAN VOJNI CILJ. Isto tako postojalo je sadejstvo s Prvim korpusom.

Zašto VSTV ne radi dubinske analize, praćenje suđenja, zašto tužioci mogu bez ikakve odgovornosti raditi šta žele, procesuirati po nalogu politike?

Jer, naprimjer slučaj Dobrovoljačka, na iznenađenje i eksperata iz Haga, tumara sudnicama Suda BiH, a da je Braco Stupar iščitao optužnicu i dokaze ne bi je ni potvrdio!

Do kada će Tužilaštvo i Sud BiH posmatrati se kao jedno? Jer po zakonima Tužilaštvo BiH je strana u postupku, a nikako ‘saradnik Suda BiH’. No, pojedinci unutar ovih institucija očito to ne shvataju, niti žele da shvate.

Tužilaštvo BiH progoni branitelje države Bosne i Hercegovine pokušavajući izjednačiti strane u agresiji, a i uništiti volju za nekom eventualnom budućom borbom. Naravno, sve pod budnim okom međunarodne zajednice, iste one koja je milione skršila u uzaludnu reformu pravosuđa.

Pod političkim pritiskom, i to onim srpskim, Tužilaštvo BiH nema mjere kada je riječ o montiranim optužnicama. Uvidjeli smo to u bezbroj primjera. Posljednji najsvježiji je ovaj Ramiza Drekovića.

Pitanje je do kada će najbolji sinovi ove zemlje dokazivati u zemlji koju su odbranili svoju nevinost?

Odgovor se može naslutiti, dok nam postavljaju ‘kajganiće’, a njih rad nadziru ‘lagumdžije’!